2300 km kroz Srbiju
Nama jedno vrlo zanimljivo putovanje kroz Srbiju koje zapravo počinjemo putem preko Bosne na relaciji N.Sad-Sr.Rača-Dvorovi-Badovinci-Loznica-Bajina Bašta-Manastir Rača pa preko Raške i Niša, penjemo se na vrh Srbije.

Plan puta
Nekako kad god se nadjemo u blizini ”Rajske plaže”obavezno pravimo pauzu na ovom mestu.

Rajska plaža, Bratunac
Rajska plaža se nalazi na putu sa oznakom R453, nedaleko od Bratunca (BiH). Ovo je naznačajniji turistički kapacitet opštine Bratunac, ovde možete da kampujete (nije uredjen kamp ali ima prostora). Do sada se mesto nije naplaćivalo, vrlo živahno u toku letnje sezone.
Granicu prelazimo preko starog mosta u Bratuncu i preko Ljubovije nastavljamo put prema Bajnoj Bašti.

__________

Kućica na Drini kao simbol Bajine Bašte od centra je udaljena oko 2 km. Kućicu je od 1968 kada je prvi put napravljena pa sve do 2011 godine Drina je nekoliko puta rušila, što zbog velikog vodostaja što zbog poplava. Sada je napravljena tako da kada je veliki vodostaj prednji i zadnji zid se podigne i voda prolazi kroz nju umesta da je udara i ruši.
Nedaleko do Bajine Bašte (6 km) nalazi se manastir Rača i smatra se da je zadužbina Kralja Milutina Nemanjića iz XIII veka, te se nekako i nameće da moramo manastir da posetimo.

__________

Manastir Rača
Jedno od najznačajnijih mesta srpske prošlosti, a od posebnog je značaja bila Račanska prepisivačka škola.Kažu da su oni prvi vlasnici Miroslavljevog jevanđela, nastarije srpske knjige iz XII veka.

__________

Manastirski muzej
Zanimljivo je to da se Miroslavljevo jevanđelje za vreme drugog svetskog rata od Nemaca krilo ispod poda upravo u ovom manastiru.

Povelja o vlasništvu Miroslavljevog jevandjela
Na 13 km od Bajine Bašte prema jezeru Perućac, nalazi se reka Vrelo ili Godina. Dužina toka reke je 365 metara. Važi za jednu od najkraćih reka u svetu. Ova mala reka iako je duga samo 365 metara ima sve što imaju i sve druge velike reke. Ima veliki moćni izvor (330 litara/sek.), jedan ribnjak na desnoj obali, vodenicu na levoj, jednu levu pritoku u vidu bistrog potočića, naselje na levoj obali, dva mosta.

Izvor reke
U blizini postoji i stara hidroelektrana izgrađena davne 1927 godine, instalisane snage od 60kw i dok je bila u upotrebi godišnje je proizvodila struju oko 300.000 kwh. Preporuka da se na ovom mestu zastane, u okolini su restorani, vodopad, ribnjak….
Nastavljamo put dalje, pored jezera Perućac i Mitrovca na Tari stižemo do Zaovinskog jezera.

__________

Zaovinsko jezero
Obzirom da se jezero nalazi na Tari ovo je odlično mesto za odmor. Na Tari se nalazi jedna trećina ukupne flore Srbije, a od toga jedna polovina se nalazi u Zaovinama i u području oko jezera. Nedaleko od same brane nalazi se i mesto gde je prvi put pronađena Pančićeva Omorika. ”Živi fosil” za koju se procenjuje da postoji oko 65 miliona godina.
Na samoj brani pored puta sa leve strane postoji tabla o mestu gde je pronađena.

Mesto pronalaska Pančićeve Omorike

Ne zadržavamo se puno na jezeru i istim putem se vraćamo nazad držeći se Tare i pravca prema spomen kući Tarabića u s.Kremna.

Ali pre Kremne, pauza na Mitrovcu, kafa, fotografisanje, suveniri…
Selo proroka, Kremna je poznata po porodici Tarabić, a posebno po Milošu i Mitru Tarabić, koji su u 19.veku proricali događaje u budućnosti.

Spomen dom Tarabića
U zaseoku pored glavnog puta napravljen je i spomen dom kremanskih proroka, mesto na kome uvek ima znatiželjnih turista ali i ljudi koji traže neke svoje odgovore.

Zo, Mitar i Miloš

Kraljevo bure
Verovanje kaže da se zarad ličnog uspeha valja slikati sa kraljem u buretu..

Protina čeza na kojoj su se vozili prota i prorok do Zaharića, Tarabića..

Uz predhodno rezervisan smeštaj, dan završavamo u Užicu, a kada ste u Užicu onda obavezno probajte ”Lepinju sa sve”
Plan je da sutradan obidjemo Stopića Pećinu, vodopad Gostilje, preko Zlatibora na Zlatarsko jezero, a zatim preko Nove Varoši posetimo manastir Mileševa te da dan završimo u Sjenici.
Ali pre nego krenemo iz Užica obilazimo Kadinjaču. Medju spomenicima u okolini Užica posebno se ističe memorijalni kompleks na Kadinjači (14 km zapadno od užica).

Spomenik je posvećen borcima užičkog radničkog bataljona, Posavcima i Orašanima koji su se žrtvovali 29.novembra 1941.godine.

Memorijalni kompleks Kadinjača
Memorijalni kompleks je i proglašen spomenikom kulture od izuzetnog značaja. U okviru kompleksa nalazi se i Spomen-dom.
Uz relativno slab saobraćaj i po koja pauza, stižemo do Zlatiborske pećine koja je inače jedna od najpristupačnijh speleoloških objekata u Srbiji. Od turističkog centra Zlatibora udaljena je 19 km.

Ulaz u pećinu
Prvi pisani podaci o pećini nalazimo još iz 1901.godine, dok su prva speleološka istraživanja završena 1913.godine od strane našeg čuvenog istraživača Jovana Cvijića.

Karakterističnost pećine ‘’Bigrene kade’’
Stopića pećina je dobila naziv po zaseoku Stopići. Pećina je za posetioce otvorena od 2009.godine, ulaz u pećinu se naplaćuje.
Na 13 km od pećine stižemo do vodopada Gostilje. Ovaj vodopad je jedan od najatraktivnijih lokacija na Zlatiboru. Na Gostiljskoj reci , ispred ušća u reku Katušnicu, voda se obrušava sa 22 metara visoke krečnjačke litice, formirajući jedinstven vodopad. Iako ih nema puno u Srbiji ovaj se ubraja u najviše prirodne vodopade.

’Vodopad Gostilje

Prostor oko vodopada je kompletno uređen te je u turističkom smislu bezbedan za posetioce. U neposrednoj blizini se nalazi fudbalski teren, bazen, gostione, terase i slično. Ulaz se plaća.
U nastavku puta odustali smo od posete manastiru Maleševa i ostavili smo je za neki drugi put, ne bi imali dovoljno vremena za posetu ali i da stignemo do Sjenice. Vreme se menjalo na gore i odličili smo da idemo pravo u smeštaj.

Olujni vetrovi i kiša iznad Zlatarskog jezera nas je primorala da ‘’uletimo’’ u otvorenu usputnu garažu. Iako ne znamo vlasnika, hvala što je ostavio otvoreno.
U popodnevnim satima stižemo u Sjenicu. Na moje pitanje zašto smo uopšte došli ovde jer, osim sjeničkog sira, koji je inače odličan, nema ništa posebno da se vidi i što si odabrala da ovde noćimo, a moja draga kaže ‘’Pa da vidimo što je ovde uvek najhladnije’’, I tako… (kasnije će se pokazati da ćemo doći još koji put).
Naravno da nismo ustanovili zašto se u prognozama Sjenica uvek spominje kao najhladnija, ali evo guglali smo i rezultati kažu sledeće.
‘’Sjenica je područje sa specifičnom orografijom, sa lokalnim malim depresijama (oblastima koje leže niže od morske površine) koje dodatno zadržavaju hladan vazduh. U hladnoj polovini godine, pri stabilnom vremenu (kada nema vetra i ima snežnog pokrivača), iznad depresija hladan vazduh se zajezeri, što znači nema strujanja, dakle ni hlađenja ni grijanja vazduha, i zato su temperature veoma niske’’ (preuzeto sa https://sandzakpress.net/ )
Iz Sjenice se upućujemo prema dolini kraljeva (predeo između Kraljeva i Novog Pazara), a najpre idemo u posetu manastiru Sopoćani.

Manastir Sopoćani
Manastir je dom Svete Trojice, podigao ga je kralj Stefan Uroš I (1243-1276) nedaleko od izvora reke Raške. Freske manastira su pravo remek-delo umestnosti što je kasnije Sopoćanima donelo svetsku slavu.

__________

Nakon obnove u prvim decenijama XX veka, Sopoćani je bio ženski manastir, te posle dolaska 10 monaha I iskušenika iz Manastira Crna Reka 1996.godine Sopoćani ponovo postaje opštežiteljni kao što je bio i u srednjem veku.
Nastavljamo put prema Novom Pazaru i kako je otprilike vreme za ručak prosto se nameće da moramo da baš u ovom gradu probamo čuveni novopazarski ćevap.

Novi Pazar
Nekada, pa može se reći da je ostalo i danas tako, stalno su se nadmetali sarajevski, banjalučki, pazarski i leskovački roštilj. Mi smo i probali sve i svi su najbolji na svoj način.

Zato obavezno kada se nadjete ovde, probajte ćevape, mantije i raznorazne druge slatke i slane djakonije.

Put nas dalje vodi ka Djurdjevim Stupovima, manastir je jedan od najstarijih u nekadašnjem prestonom području srednjovekovne Srbije, koji je podigao Stefan Nemanja. Manastir Đurđevi Stupovi izgrađen je na krunskim posedima dinastije Nemanjića.

Đurđrvi Stupovi
Mesto je pažljivo birano te je manastir sazidan odmah iznad Petrove crkve.
Malo onako ostaje ‘’gorak ukus u ustima’’ kad znate da se za obnovu manastira stalno traže donacije i pomoć vernika, a da istovremeno vidite moderne zgrade sveštenstva pored manastira sa modernom kapijom na daljinsko upravljanje itd, itd…
Ako se ikada nadjete namerno ili slučajno u Novom Pazaru, obavezno treba posetiti malu crkvicu, ona je na 2km severno od grada.

Petrova Crkva, 6.vek
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u srpskome Zagorju jeste: Petrova Crkva ili Sv. Apostoli u Rasu. Po Dukljaninovoj kronici Petrovu je crkvu digao „kralj Beluš sa svojim Romanima“ posle pobede nad raškim županom Ljutomirem.


Ruvarac kaže da je u Petrovoj Crkvi bila episkopija: „ako ne pre a ono izvesno u vreme bugarskoga cara Petra (927-67). Sve do osnivanja arhiepiskopije ovaj je manastir bio centar crkvenoga života Srbije. U njemu je i Nemanja prešao u pravoslavlje a u njemu se na saboru i prestola odrekao, kad je pošao da se zamonaši. U tursko doba bila je jedno vreme barutni magacin.“
Ogroman je istorijat ove svetinje i iskreno preporučujemo da se poseti mesto gde je pravoslavlje krenulo u Srbiji, gde se krstio Sveti Sava, jer iskreno ni mi nismo znali za Petrovu Crkvu, skrenuli smo sa puta samo zato jer smo primetili građevinu pa bilo je hajd da vidimo šta je.
Pod velikim utiskom Petrove Crkve nastavljamo put preko Raške do Nacionalnog parka Kopaonik gde i noćimo, a sutradan 220 km dalje, Stara planina.

Jedino mesto od NP Kopaonik do Stare planine koje smo posetili bio je spomenik prirode Đavolja Varoš, 20-tak km od Kuršumlije, veoma zanimljiva lokacija od 202 jedinstvene zemljane piramide ili kule visine od 2 do 15 metara, na čijim se vrhovima nalaze kamene kape (teške do 100 kg). Nastale su dugotrajnim erozivnim delovanjem kiše i vetra.

Svatovi ili zemljane figure
Prema narodnom predanju, figure predstavljaju okamenjene svatove koje je đavo naterao da venčaju brata i sestru, naravno da nauka ovo negira, a i što bi narod izmislio ovako nešto, hm….!
Midžor, Stara planina
U popodnevnim satima dolazimo do sela Vrtovac, naša baza u narednih par dana. Etno konak Angela (ne bi o konaku ništa posebno jer to je klasična priča našeg turizma), oko 25 km od Planinarskog doma Midož odakle i krećemo na vrh Stare planine.

Staza od planinskog doma do vrha je oko 7,5 km, Google kaže da treba 2 sata i 21 minut, bogami nama je trebalo oko 4 sata. Pravili smo dosta pauza, prosto uživali u pogledu jer je Stara planina neverovatno lepa.

Može se i biciklom do vrha.

Sa ovim parom smo se stalno mimoilazili, a inače su iz okoline Novog Sada pa im je ova staza bila malko poteška. Malo su oni jahali biciklove a ponekad i obrnuto, ma bilo je tu svega, zanimljivi su bili, ali uspeli su do kraja.

Jeste da nije puno 7,5km, konstantan je uspon ali ko nije navikao, kao mi recimo, onda se dobro se izmoriš i oznojiš. Ovo je i put kojim idu lokalci, uglavnom Lada Niva, sakuplja se lekovito bilje i bere Borovnica (probali smo je, ukus je neuporediv sa onim što kupujemo u prodavnicama).

Što se više penjete to su češći oblaci.

Naravno da smo uspeli, vrh Midžor na 2.169m je osvojen, nama je bilo extra.
Još jedan zanimljiv podatak. Midžor je 12-ti vrh, Stare planine ili Balkanskih planina kako je još zovu, a najviši vrh je Botev (2,376m) u Bugarskoj.
U povratku, kako bi se što bolje motivisali, razmišljali o toploj telećoj čorbici. Hrana nam je bila uvek odličan metod za motivaciju.
Nakon par dana u konaku, upala mišića je na nivou da možemo da krenemo dalje, Pirot nam je baza naredna dva dana jer smo odatle rešili da obiđemo ostale zanimljive delove Stare planine, kad smo već tu, zar ne…

.Vodopad Bigar

Pristupačan je za posetiti jer se nalazi pored puta Pirot-Knjaževac ili prema Babinom zubu kad se krene. Nezaobilazna je usputna stanica. Iznad njega se nalaze još vodopadi koji teku u kaskadama ili stepenicama. Priroda napravi uvek zanimljiva mesta.

Manastir Temska
Manastir se nalazi u selu Temska, sagrađen je na temeljima starijeg hrama iz VI veka. Ovde je postojala i tvrdjava Temac u tadašnjoj državi despota Stefana Lazarevića. Manastir je pored ostalog poznat po melemima za kožne bolesti. Ogromna je istorija ovog manastira, vredi ga posetiti i upoznati njegovu istoriju.

Tvrdjava Kale, Pirot
Ovo je primer kako bi trebalo da se ponašamo prema ”stvarima” iz naše prošlosti. Da, jesu skupi radovi da ovakvi objekti ponovo zažive ali sigurni smo da vrede svaku paru. Kale je super sredjena i jako lepo izgleda uživo, pogotovo noću. Pirot je svakako praistorisko naselje pa koga zanima istorija grada ima šta da istraži i pročita.

Ulaz u tvdjavu se ne plaća (možda bi trebalo), uredjena je i bezbedna za razgledanje.

Crkva svetog Petra i Pavla, Rsovci
Sledeće mesto koje smo posetili je selo Rsovci, 20-tak kilometara od Pirota je pećinska crkva svetog Petra i Pavla. Crkva je nastala u 13.veku kao i jedinstvena freska pod naziovom Isus Mladenac,u narodu pozntiji kao Ćelavi Isus.

Ova freska,na kojoj je Isus prikazan kao mlad i ćelav,zauzima posebno mesto u freskoslikarstvu i privlači veliku pažnju turista.Sama crkva se nalazi u steni dok su u kamenom masivu smeštena vrata i dva prozora. Pod zaštitom je države kao kulturno dobro od 1981.godine.
Inače ovde smo upoznali čoveka koji radi za Nacionalnu Geografiju, obilazio je ovo mesto, razgovarao sa pretežno starijim meštanima, a u potrazi je bio za brodskim alkama za koje je čuo da postoje na Staroj planini. Pitao sam ga da ponovi šta je rekao jer nismo mogli da verujemo kakvi brodovi, kakvo more na staroj planini. Ostao sam u kontaktu sa njim jer baš me zanimalo dali će pronaći ono što traži.

Sledeće što smo obišli bila je klisura Rosomačke reke. Putokaz postoji ali totalno turistički neuredjeno.

Divlje i sasvim prirodno
Kanjon je dugačak oko 500 metara (po nekim izvorima oko 300–500 m), širok svega nekoliko metara (na pojedinim mestima i samo 1 metar), a dubok do oko 70 metara.

Do lokacije se stiže laganom šetnjom iz centra sela Slavinja oko 15 minuta hoda / ~2.3 km obeleženom stazom. Teren je pogodan za izlete, a najbolje se sagledava sa leve ivice kanjona. Voda u koritu je izuzetno hladna, oko 5°C.

Vodopad Tupavica, selo Dojkinci
Oko 43 km od Pirota obišli smo ovaj fantastični 15 metara visok vodopad. Ovo je jedno od najlepših prirodnih predela Stare planine.

Pristupačan je i lako se dolazi do vodopada. Rano proleće ili kasna jesen je vreme kad je najidealnije doći i uživati u vodopadu. Zimi zna da zaledi kao i ostali vodotoci na Staroj planini.

____________________

Na putu do vodopada, Lilina česma, trnu zubi dok je pijete, toliko je hladna.

Vlasinsko jezero
Nakon Vodopada krećemo, preko Vlasinskog jezera za Leskovac, gde ćemo se gostiti nekoliko dana, ne sluteći da ćemo sasvim slučajno dva dana provesti i na Kosovu. Na totalno bezvezni predlog ” Ajmo u Prištinu na kafu”, odgovor je bio ”Ajd”. To je bio razgovor uz jutarnju kafu, rodbini smo rekli da se brzo vraćamo, što se kasnije uspostavilo da smo slagali.

Priština je danas veoma moderan grad i vidi se da je uloženo jako puno para.

Ne znam zašto su oni podigli spomenik Skenderbegu al’ eto ima ga i na Kosovu.

”Novorođeni”, svega ima u Prištini, uglavnom se veličaju nemački i američki političari kojima su dali i imena ulica, na kraju-krajeva i zaslužili su.

Malo do Prizrena

Jeli odličan roštilj kod Syle na obali Prizrenske bistrice.

Crkva Bogorodice Ljeviške, zadužbina Kralja Stefana Milutina, 1306.godina
U ranovizantijsko doba, još u V veku, na ovom mestu bilo je staro hrišćansko svetilište. Prvu obnovu crkve uradio je kralj Milutin 1306 do 1309 da bi nakon toga došli neki ljudi da uzmu ono što nije njihovo. Turci su ovim prostorom vladali 457 godina od 1455. do 1912 godine, crkva je bila i džamija jedno vreme. Danas je ograđena bodljikavom žicom. Nismo mogli da uđemo ali predpostavljamo da se služi liturgija jer smo videli sveštenike na ulicama grada.
Ovde nas vreme već sustiže, treba razmišljati o povratku, nemamo vremena da obidjemo stari Prizrenski grad koji je na obližnjem brdu, da noćimo ovde, ni to nismo sigurni, a imali bi što šta da vidimo, koliko je bezbedno…. Odlučujemo da pronadjemo neku od naših opština i odluka pada na Gračanicu.
Google maps ne radi na Kosovu, pa smo koristili neke alternativne navigacije, Booking radi, pronalazimo i rezervišemo smeštaj u Gračanici.

Gračanica (slika je sa Wikipedije)

Ovo je tek posebno mesto, bilo je puno naroda, a i zadržali smo se baš dugo. Ne znam dali treba pisati nešto posebno ali ovde svakako treba doći ponovo, to je sigurno. Pričamo sa nekim ljudima, pitaju odakle smo, ljuti su na državu na neljude……itd.

Gazimestan
Doručkujemo, obilazimo Gazimestan jer je tu blizu Prištine, pričam sa Srpskim policajcem koji čuva ovo mesto, kaže da se retko posećuje spomenik, a inače sve naše crkve, manastire čuvaju po dva policajca, jedan je Srbin, drugi Albanac.
Krećemo za Leskovac, prolazimo pored Muratovog mauzoleja (Muratovo tube, nalazi se u mestu Magzit, Gazimestan, o njemu se već vekovima stara porodica Turbedar), zastajemo ali ne ulazimo, a možda smo trebali. Nekom drugom prilikom.
Koji dan još u Leskovcu i za dvonedeljni odmor možemo reći da je bio na max. 2300 kilometara po Srbiji je bilo baš ono što nam je trebalo.
Jer kako kažu ako voliš da putuješ,
”Prvo upoznaj svoju zemlju pa onda putuj svetom”